25 godina postojanja na drevnim temeljima
Katolička Crkva od svog osnivanja ima poslanje odgoja i obrazovanja. Sam Isus Krist bio je Učitelj koji je svoje učenike poučavao da bi i oni mogli prenositi njegov nauk budućim naraštajima. Kako je sama Crkva rasla i razvijala se, razvijao se i način prenošenja nauka. Stoga se može reći da je povijest katoličkog školstva duga koliko i povijest Crkve jer je školstvo jedna od njezinih glavnih zadaća.
Također su i škole u Bosni i Hercegovini nikle upravo u krilu Crkve. Svećenici su često u mnogim sredinama bili jedini pismeni i tu su pismenost pokušavali prenijeti na puk, uz redovito prenošenje vjerskog nauka. U novijoj povijesti BiH Crkva je pokušavala slijediti europske primjere pa su tako prve škole nastajale uglavnom pod vodstvom vjerskih zajednica.
Činjenica da su prve prave škole u BiH osnovane pod okriljem Katoličke Crkve u XIX. stoljeću donekle je daleko od europskog trenda osnivanja škola u srednjem vijeku, međutim u to su vrijeme te ustanove imale svoju povijesnu ulogu u odgoju i obrazovanju naroda ove zemlje. Tu ulogu i kontinuitet Crkve u osnivanju i vođenju škola nastavile su tijekom povijesti. Nažalost, to je prekinuto nakon Drugog svjetskog rata, kada su zatvorene sve katoličke osnovne, srednje i visoke škole, uz nekoliko izuzetaka.
Nakon gotovo 50 godina Katolička Crkva u BiH založila se za njihovo ponovno osnivanje, pod nazivom Katolički školski centri. Na ovaj se korak odlučila prije svega ponukana potrebama trenutačnog stanja u svojoj zemlji, ali i dobrom tradicijom katoličkog školstva prije Drugog svjetskog rata. Simbolika osnivanja i pozicioniranja Katoličkih školskih centara na temeljima „starih“ škola prije Drugog svjetskog rata govori o kontinuitetu katoličkog školstva u BiH.
To je, osim nastavljanja vrijedne tradicije, i zadaća i poslanje Crkve u svijetu, što je izraženo imperativom Zakonika kanonskog prava, koji u poglavlju o školama između ostalog kaže: „Ako nema škola koje odgajaju u kršćanskom duhu, zadaća je dijecezanskog biskupa brinuti se da se takve osnuju.“ (Zakonik kanonskog prava, kanon 802, § 1)
Katolički školski centri nisu „katolički“ po tome što što su to vjerske škole, nego što se njezin odgojni i kulturološki projekt temelji na kršćanskim vrijednostima koje postaju unutrašnja motivacija, nadahnjuju metodologiju, određuju ciljeve. Ovakvi centri u Bosni i Hercegovini, pa i ovaj u Zenici, nastali su prije svega zbog Hrvata katolika, ali i zbog svih onih koji žele prihvatiti ovakav način odgoja i obrazovanja utemeljen na katoličkim vrednotama. Ove škole doista su otvorene javnosti jer po svojoj vokaciji nisu vjerske, niti elitne ili privatne škole, nego upravo javne škole, s katoličkim načelima, u koje se mogu upisati svi koji žele.
Centar nosi naziv „katolički“ jer ga osniva, gradi i vodi Katolička Crkva. To je javna ustanova koja prima sve učenike koji zajedno sa svojim roditeljima pokažu volju i želju upisati ovakvu školu. Stoga osnovne škole Katoličkih školskih centara nemaju svoga školskoga područja, nego primaju sve zainteresirane učenike na području kantona u kojoj se pojedini centar nalazi. Gimnazije i srednje strukovne škole u centrima također primaju sve učenike koji se prijave i zadovolje osnovne uvjete upisa.
Može se reći da je Sustav katoličkih škola za Europu nešto jedinstveno u cjelokupnom školstvu u Bosni i Hercegovini i upravo je to razlog više da ne bude nepoznanica široj javnosti. Stoga, nakon izdavanja nekoliko monografija i znanstvenih radova na ovu temu, odlučili smo se prirediti skromnu monografiju o Katoličkom školskom centru Sveti Pavao u Zenici, prigodom dvadeset pete obljetnice njegova postojanja.
Dvadeset pet godina postojanja ovog Centra dostatan je razlog za sveobuhvatan prikaz Katoličkog školskog centra Sveti Pavao, njegovih povijesnih temelja, ali i cjelokupnog okvira katoličkog školstva u Bosni i Hercegovini. Na ovaj će način svi kojima ovakav tip škola predstavlja nepoznanicu dobiti jasniji uvid u ono što ovakva škola želi postići i što postiže, a oni koji su izravno uključeni ili su bili uključeni u ovaj Centar (bivši učenici, roditelji, djelatnici i dobročinitelji) isto će se tako moći prisjetiti kako je to bilo tijekom ovih dvadeset pet godina godina postojanja.
Čestitajući ovu skromnu obljetnicu, koja i nije toliko skromna kada se uzme u obzir kontinuitet katoličkih škola u BiH i gradu Zenici, želimo još mnogo ovakvih obljetnica koje slave ljudske pozitivne vrijednosti i bude nadu u bolju budućnost.