Sustav katoličkih školskih centara
KŠC ZenicaNakon gotovo 50 godina nasilno prekinutog katoličkog školstva, poslije demokratskih promjena u bivšoj Jugoslaviji, Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini polako se oslobodila nametnutih okova. To se očitovalo i ostvarenjem ideje ponovnog otvaranja katoličkih škola. Na ovaj korak bila je prije svega ponukana potrebama trenutačnog stanja u zemlji, ali i dobrom tradicijom katoličkog školstva prije Drugog svjetskog rata. Simbolika osnivanja i pozicioniranja Katoličkih školskih centara na temeljima katoličkih škola prije Drugog svjetskog rata govori o kontinuitetu katoličkog školstva u BiH.
Nažalost, uskoro je došao nemili rat, koji je doveo u pitanje sam ljudski život, a kamoli pitanje odgoja i obrazovanja. U to vrijeme Katolička Crkva u BiH bila je dovedena do ruba opstanka. Oko dvije trećine njezinih vjernika prognano je ili ubijeno, dok je preko 70% crkava, samostana, župnih ureda i svih crkvenih materijalnih i kulturnih dobara porušeno ili uništeno. Međutim, Katolička Crkva u BiH, kao nikad tijekom povijesti, nije gubila nadu; isto tako nije odustala od svoje ideje o osnivanju škola te je u jeku rata uspjela otvoriti prvu katoličku školu u Sarajevu nakon Drugog svjetskog rata.
Nastale za vrijeme ili poslije rata, katoličke su škole bile potreba u teškim vremenima za Hrvate i katolike u dijelovima BiH u kojima ih je još bilo, a sve i gotovo svi su ih uvjeravali da ih tamo više ne treba i ne može biti. Da bi im, prije svega u Sarajevu, ponudili škole u kojima njihova djeca, zbog političkih prilika i netrpeljivosti, neće biti dodatno maltretirana, hrvatske i katoličke ustanove odlučile su otvoriti nekoliko škola.
U prostorijama Vrhbosanske katoličke bogoslovije u Sarajevu 1993. Hrvatsko kulturno društvo Napredak osnovalo je Udrugu hrvatskih djelatnika za odgoj, obrazovanje i znanost. Cilj Udruge bio je okupljanje hrvatskih djelatnika, njihovo pomaganje u tom teškom vremenu kao i njihovo angažiranje u poticanju i pomaganju obrazovnog, odgojnog i znanstvenog rada.
Na Osnivačkoj skupštini Udruge sudjelovalo je 68 djelatnika, koji su, u skladu sa Statutom HKD-a Napredak, usvojili Statut Udruge i izabrali upravna tijela. Udruga je uskoro imala 320 članova koji su bili aktivno angažirani na zadacima Udruge i HKD-a Napredak. Zadaci Udruge bili su usmjereni na potrebe osnivanja vlastitih institucija za predškolski i školski odgoj hrvatske mladeži i na neprekidnom nastojanju oko proširivanja znanja hrvatskog naroda po različitim oblicima permanentnog obrazovanja, uključujući različite tečajeve, seminare, javna predavanja i sl.
Rad Ratnoga odbora i Udruge bio je orijentiran na traženje mogućnosti i vršenje priprema za obnavljanje privatnih hrvatskih katoličkih škola, koje su po tradiciji bile dio kulturne baštine BiH, poznate po visokoj kvaliteti obrazovanja i otvorenosti za školovanje pripadnika svih naroda ovoga podneblja.
Nastojanjem Udruge za odgoj i obrazovanje (UOO HKD-a Napredak) i HDZU-a, Napredak je okupio glavninu hrvatske inteligencije iz ovih oblasti u Sarajevu i tako bio sposoban odgovoriti na bilo koji zahtjev postavljen pred Hrvate u tom vremenu.
Središnji je odbor HKD-a Napredak na sjednici održanoj u rujnu 1993., nakon analize opće situacije u Sarajevu, položaja Hrvata u gradu i potrebe zaustavljanja iseljavanja Hrvata, uz druge mjere i aktivnosti, donio odluku da se razmotri mogućnost osnivanja hrvatskih obrazovnih ustanova, i to: osnovne škole, srednje medicinske škole i gimnazije.
Predstavnici ustanova s hrvatskim i katoličkim predznakom, početkom 1994. na sastanku u zgradi Vrhbosanske katoličke bogoslovije, složili su se o nužnosti i potrebi otvaranja hrvatskih/katoličkih vrtića, osnovnih i srednjih škola i predložili da skrb nad osnovnim školama i vrtićima preuzmu župe i povjerenstva Napretka, nad srednjom medicinskom školom Caritas, nad klasičnom gimnazijom Provincijalat franjevaca Bosne Srebrene, a nad realnom gimnazijom i glazbenom školom Ordinarijat Vrhbosanske nadbiskupije. Nakon ovih zaključaka i prijedloga, na drugom je sastanku izostao veći broj sarajevskih župnika i Napretkovih povjerenika, koji su bili zaduženi obaviti pripremne za daljnje aktivnosti. Sastanak je vodio pomoćni biskup vrhbosanski mons. dr. Pero Sudar, koji je zastupao Nadbiskupiju. Unatoč osjećaju da se posustalo, na sastanku su ipak formirani Direkcija za čuvanje i povrat crkvene imovine i Uprava za ustrojstvo odgojno-obrazovne djelatnosti. Posao izrade planova i programa te dokumentacije za dobivanje potrebnih dozvola preuzela je skupina stručnjaka, većinom iz HDZU-a, predvođena biskupom Sudarom
Nakon izrade nacrta dokumenti su upućivani Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta na reviziju, a poslije toga su dostavljani Osnivaču (Vrhbosanskoj nadbiskupiji) na usvajanje. Osnivač je donio odluku o usvajanju elaborata i krajem srpnja 1994. uputio Skupštini grada i Skupštini općine Centar da utvrde postojanje javnog interesa za otvaranje Katoličkog školskog centra.
U skladu s odredbama Zakonika kanonskog prava te Zakona o srednjim školama Vrhbosanska nadbiskupija je 29. kolovoza 1994. donijela Odluku o osnutku Katoličkog školskog centra (KŠC) u Sarajevu. Po toj odluci KŠC je osnovan kao samostalna javna ustanova u privatnoj svojini sa svim pravima i obvezama prema zakonskim odredbama.
Privremeni zastupnici osnovne škole, opće (realne) gimnazije i srednje medicinske škole imenovani odlukama o osnivanju škola odlučili su da se njihove škole udruže u zajedničku organizaciju koja će se zvati Katolički školski centar – KŠC. Nakon tri godine ime je dopunjeno pa glasi Katolički školski centar Sv. Josip.
Nakon osnivanja Katoličkog školskog centra u Sarajevu ubrzo su počele stizati molbe i iz drugih gradova: Zenice, Tuzle, Travnika, Konjica, Žepča, Bihaća, Usore i Bugojna da bi se i tamo otvorile iste škole. U nekim je gradovima bilo moguće osnovati ovakve škole, u nekima, nažalost, nije zbog objektivnih poteškoća. Danas je sedam Katoličkih školskih centara u Bosni i Hercegovini: u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Travniku, Žepču, Banjoj Luci i Bihaću.