Dan planeta Zemlje, 22.4.2021.
Integrirani nastavni dan
Dan planeta Zemlje obilježava se 22. travnja. Tim povodom, u našoj smo Općoj gimanziji organizirali integrirani nastavni dan. Profesori koji su taj dan imali sat u 3.b, pripremili su nastavne sadržaje za svoje predmete s naglaskom na brigu o okolišu i očuvanju biološke raznolikosti. Tako smo na satovima slušali pjesme i gledali videospotove, pisali sastave, računali koliko otpada troši prosječno kućanstvo, učili o vrstama ekoloških pokreta itd. Osim što su na taj način profesori surađivali i bili ujedinjeni u svojem cilju, učenici su imali priliku vidjeti kako se misija o očuvanju Zemlje može prožeti kroz sve predmete i koliko je zapravo važna.
Voljela bih da su ljudi širom svijeta svjesni koliko je važno čuvati svoj planet, svoj dom. Zemlja je postojala mnogo godina prije nas. Što nam jamči da neće moći postojati i bez nas? U konačnici, mi njoj pripadamo, ne ona nama, koliko god mi možda voljeli da je tako. Jer tko ne bi volio da mu ovakav planet pripada? Bogat šumama, rijekama, morima, jezerima, planinama, najrazličitijim živim vrstama. Počevši od algi do drveća visokih desecima metara, od pčelice do plavog kita teškog 150 tona. Vjerujem da ga možemo spasiti, da možemo učiniti ovaj svijet boljim mjestom i obasjati ga suncem. Budućnost Zemlje i nastupajućih generacija, u našim je rukama.
Sara Dautbegovi
Zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada Zemlji
Više nisam sretan. Pitam se zašto je netko odlučio poremetiti harmoniju života. Zar ne shvaćaju da svako diranje u prirodu ima učinak na sve stanovnike našega svijeta? Sada mi preostaje samo čekati kada će priroda naplatiti svoje dugove. Nadam se da će ih naplatiti pravilno te nagraditi one koji se svim snagama nesebično bore protiv uništenja i razora. Znam da će oni pobijediti u ovoj borbi u koju bi trebali biti uključeni svi stanovnici našega plavoga planeta.
Stela Relot
Monolog stabla u kišnoj prašumi
„Dugi niz godina stanujem u Zenici. Nekad sam miran, nekad nešto živahniji, no shvatio sam da me tijekom svih ovih godina nitko u mome gradu ne voli. Isprva sam mislio da nešto nije u redu sa mnom, no kad sam jednom prilikom slučajno ugledao Sunce, u koje inače ne mogu gledati, shvatio sam da moj izgled i sastav nije samo moja greška. Sunce mi je kazalo da ne voli tu doći jer mu zaklanjam sjaj, a i mnoge tvornice i automobili na koje naiđem na svome putovanju čine me neugodnim; osim za gledati, također i za osjetiti… Ispričao sam se i pozdravio Sunce te krenuo malo istraživati. Shvatio sam da stanovnici tijekom hladnih perioda, zbog nemarnosti vlasti, moraju naći alternativne načine da se ugriju, pa sam zimi još „ružniji“ no inače…
Pozivao sam razne vjetrove i kiše ne bi li mi pomogli da se očistim, no količina zagađenja kroz koju prođem svaki dan i svaku noć poništi svu njihovu pomoć..“.
Gabriela Dujak
Razgovor između dva zraka