Debata – The Absolutely True Diary of a Part-Time Indian
Dana 13.02.2013. god. sudjelovali smo u debati, održanoj u Američkom Kutku u Općoj Biblioteci Zenica o knjizi “The Absolutely True Diary of a Part-Time Indian” od Alexeja Shermana. Ova knjiga govori o Arnoldu a.k.a. Junioru, koji živi sa svojom obitelji u indijanskom rezervatu. Život mu je sve osim savršen. S teškim medicinskim poremećajem, zbog viška cerebro-spinalne tekućine u mozgu bio je podložen ruganju svojih vršnjaka. Njegov najbolji prijatelj, Rowdy, ga je pokušavao zaštititi od okrutne svakodnevnice.
Pokušavši biti drugačiji, te uspjeti u životu, prebacuje se u jednu od boljih škola u okrugu. Doživljava “kulturni šok”, sukob dvaju kultura. One u kojoj je naučen na borbu i one pune primirja i morala. Postaje drugačiji; učeći i boreći se za svoju bolju budućnost osvaja i košarkašku stipendiju i stječe nove prijatelje. Citat: “Nikada nisam mislio da ću čuti ime Indijanca, kao što sam ja i ‘fakultet’ u istoj rečenici”.
Ova knjiga zaslužuje svaku pohvalu, s obzirom da iskreno govori o američkom snu i jednom običnom četrnaestogodišnjem dječaku, koji čini najhrabriju stvar u životu – riskira.
Sudjelovati u debati o ovako snažnom djelu, predstavlja veliku čast. S našim kolegama, Petrom Pančić, Karlom Kolarom i Lukom Abramušićem debatovali smo o našoj svakodnevnici i o svakodnevnici glavnog lika. Shvatili smo koliko smo zapravo sretni što imamo toliko prigoda u životu, te kako isprike nisu put do uspjeha. Biti uspješan, znači i ne poznavati riječ “ali”. Također zapitali smo se “biti ili imati?”. Je li bolje imati mnogo, a ne biti dostojanstvena osoba. Osoba koja se ne stidi svoga podrijetla i svoje neimaštine, te koja će učiniti sve da uspije usprkos svim preprekama i predrasudama – je dostojanstvena osoba. Život bez dostojanstva (smatramo) nije život. Nije sloboda.
Posebne zahvale idu i prof. Dragani Poljak, koja nas je uputila u ovaj program te koja nam je uz ovu knjigu pružila prigodu da odrastemo. Također, pohvale debatantima koji su proučili knjigu, ne shvatajući je kao običnu komediju, već kao knjigu punu iskrenosti i skrivenog simbolizma.
Ovu knjigu svakako preporučujemo svim ljubiteljima knjiga. I onima koji znaju kako piščeva obveza nije prenijeti poruku, već je naša obveza izvući pouku. Jer zapamtite, najbolja knjiga je ona koja nema poruku i u kojoj je sve rečeno na najjednostavniji način, u najjednostavnijim redovima.
Dijana Lukić, III.c
Ajla Mutapčić III.c