Posjet tvornici papira “Natron – Hayat” d.o.o. Maglaj
Kada smo u drugom razredu Gimnazije odlučivali koje izborno područje izabrati, neki od nas su odmah znali što žele, a neki ipak nisu bili sigurni. Međutim, danas poslije dvije godine, mislim da smo svi shvatili kako nitko nije pogriješio što se opredijelio za kemijsko-biološko izborno područje.
Na prvi pogled prirodne znanosti su teške i zahtjevne, ali one su isto toliko zanimljive i mogu donijeti prelijepa iskustva. Jedno od njih je i posjet tvornici papira “Natron-Hayat” u Maglaju. Naša profesorica kemije, Olivera Zubak, obradovala nas je viješću da je dogovorila posjet za 19.03.2013.godine. Tog dana, vozeći se prema Maglaju, međusobno smo raspravljali što očekujemo od te posjete. Kakvu tehnologiju koriste i koliko će to uopće zanimljiv posjet biti? Na našu sreću i zadovoljstvo, bilo je puno zanimljivije nego što smo očekivali.
Na samom početku, Maglaj nas je pozdravio svojim prepoznatljivim, ne baš ugodnim “mirisom”. Pred tvornicom nas je dočekalo ljubazno osoblje i povelo u obilazak proizvodnog kompleksa. Odmah, na samom ulazu u kompleks tvornice nalaze se bazeni s otpadnim vodama. Prolazak pored tih bazena bio je najneugodniji dio posjeta. Ostali sadržaji su bili mnogo ugodniji i zanimljiviji. Prvo smo otišli u glavni ured, odakle se kontroliraju sva postrojenja. Nismo krili iznenađenje modernom tehnologijom. Jedan od inžinjera nam je ukratko objasnio proces prerade sirovog drveta do gotove sirovine-celuloze, parametre koji su optimalni u postrojenjima i način na koji kontroliraju rad istih. Potom smo obišli i ostale dijelove kompleksa imajući priliku zaviriti u svaki kutak i pitati ljubazno osoblje sve što nas zanima. Nakon što smo obišli postrojenja otišli smo u laboratorij u kojem ispituju kvalitetu sirovina. I tu nas je dočekalo gostoprimstvo. Šefica laboratorija nas je upoznala s metodama kojim ispituju uzorke i na par primjeraka nam to i praktično pokazala. Nakon dvosatnog hodanja po pogonima u kojima je izuzetno visoka temperatura zbog specifičnog tehnološkog procesa, sok u restoranu je bio pravo osvježenje, a povratak u Zenicu dovoljan za sumiranje utisaka koji su, razumije se, bili fenomenalni.
I na kraju, bitno je naglasiti da imati profesoricu koja voli svoj posao i učenike koji to znaju cijeniti, pravo je bogatstvo!
Ena Kučuković, IV.b