Dana 12. lipnja 2025. godine održana je svečana promocija XIII. generacije maturanata Osnovne škole Katoličkog školskog centra „Sveti Pavao“ u Zenici. U toploj i emotivnoj atmosferi, okupljeni su se prisjetili školskih uspjeha, zajedničkih trenutaka i važnosti znanja stečenog tijekom godina provedenih u školi.

Program je započeo izvođenjem himne Sustava KŠC-a, nakon čega je prisutne pozdravio ravnatelj, dr. vlč. Vlatko Rosić. U svom obraćanju naglasio je vrijednosti koje učenici nose sa sobom u budućnost, ističući važnost odgoja, obrazovanja i zajedništva.

Svečanost su obogatili glazbeni nastupi talentiranih učenika – Karmele Udovčić, Mije-Lorene Rizvić, Matea Jerkića i Emine Beganović – koji su svojim izvedbama dodatno uljepšali večer i stvorili posebnu atmosferu.

Poseban trenutak večeri bila je prezentacija fotografija učenika IX. razreda, koja je prisutne podsjetila na nezaboravne školske dane i zajedničke uspomene. Nakon toga, uručene su nagrade i priznanja učenicima za odličan uspjeh i primjerno vladanje.

Titulu učenika generacije ponio je Mateo Jerkić, čiji je inspirativan govor potaknuo emocije i ponos među prisutnima.

Za sam kraj, školski bend „Efekt fuzije“ izveo je pjesmu Love Me Again, ostavljajući snažan dojam i osjećaj zajedništva koji će još dugo trajati.

Našim maturantima želimo mnogo uspjeha u budućim izazovima, s vjerom da će znanje i iskustva stečena u našoj školi biti čvrst temelj njihove svijetle budućnosti.

Govor učenika generacije Matea Jerkića

Poštovani ravnatelju, direktorice, pedagoginjo, nastavnici i nastavnice, svi djelatnici škole, dragi roditelji i gosti,

Velika mi je čast što večeras mogu stajati ovdje pred vama kao učenik generacije.

Biti dio ove zajednice devet godina ne znači samo završiti osnovnu školu to znači odrastati uz ljude koji vam svakim danom pomažu postati bolja verzija sebe. Hvala vam što ste nas podučili znanju, ali još više poštenju, odgovornosti, ustrajnosti i zajedništvu. Škole poput naše nisu samo zgrade s učionicama ,one su domovi u kojima učimo voljeti, poštovati, praštati i boriti se za ono što je ispravno.

Na ovom putu upoznali smo ljude koji su oblikovali našu osobnost. Posebnu zahvalnost dugujemo našoj učiteljici Sanji Boras, koja nas je naučila temeljnim znanjima, ali i vrijednostima poput strpljenja i poštenja, stvarima koje ostaju za cijeli život.

Iskreno zahvaljujem i svojoj razrednici, nastavnici Elmi Mehmedović, koja nas je vodila kroz sve naše oluje s vjerom da ćemo iz njih izaći jači. Hvala vam što ste bili uz nas ne samo kad nam je bilo lijepo, nego i kad nam je bilo najteže. Podučavali ste nas i onome što se ne nalazi u udžbenicima kako biti čovjek.

U svoje ime i u ime cijele generacije zahvaljujem i učiteljici Ines Drinić te nastavnici Tanji Marić, koje su s jednakom pažnjom i toplinom vodile 9.b razred i imale važnu ulogu u njihovom odrastanju.

Hvala svim nastavnicima koji su vjerovali u nas i oblikovali nas svojim osobnim primjerom. Pokazali ste nam, svatko na svoj način, koliko su važne vrijednosti poput iskrenosti, pravednosti i poštenog rada. Ponekad najviše naučimo upravo iz situacija koje nas izazovu da ostanemo vjerni tim vrijednostima. Zauvijek ćemo pamtiti sve one koji su nas gledali srcem, čak i onda kad nismo bili najlakši učenici.

Ne mogu ne spomenuti svoj 9.a s kojim sam dijelio toliko lijepih, ali i izazovnih trenutaka. Znam da smo često bili najglasniji, da nismo uvijek bili poslušni, da nismo uvijek slijedili pravila, ali nismo bili zlonamjerni. Bili smo izazovna generacija, to znamo, ali i generacija iskrenih srca. Oprostite nam na nestašlucima i na danima kad nismo znali biti bolji. Nakraju dana, mi smo samo djeca, djeca koja griješe pokušavajući odrasti. Djeca koja traže svoje mjesto i nekoga tko će ih razumjeti i prihvatiti. Učili smo iz onoga što se smjelo, ali još više iz onoga što se „nije trebalo“ dogoditi. Zato želimo pamtiti samo ono lijepo jer lijepih trenutaka bilo je najviše. A ono ružno? Neka izblijedi. Nije zaslužilo ostati.

Vjerujem da su naša energija, znatiželja i srčanost za neke bile prevelik izazov, izazov koji je bilo teško razumjeti. Djeca koja znaju sanjati često su najglasnija, ne zato što traže svoje mjesto u tišini, nego zato što vjeruju da svijet može biti bolji.

Na kraju, najveće hvala onima koji su me bezuvjetno nosili kroz sve izazove, mojoj obitelji. Vaša vjera u mene bila je snaga koju nijedna ocjena ne može opisati.

Zatvaramo jedno važno poglavlje, ali ono najvažnije tek počinje. Kraj nije trenutak kada odemo iz škole, nego onaj kad prestanemo čuvati uspomene i prijateljstva koja su ovdje nastala. A to, vjerujem, nećemo nikada dopustiti.

Vrijednosti koje nosimo iz ove škole i one izrečene i one neizrečene, bit će naš putokaz na daljnjem putu. Nikada ne zaboravimo da vrijedimo i znanjem i karakterom.

Nadam se da ćete nas pamtiti po dobru, po istini i po tragovima koje smo ostavili. Neki su možda nevidljivi, ali su zato još dublje urezani i neće lako izblijedjeti. Hvala.